Naziv:
PLES NA TAVOLAC (tavolazo; balo sul tavolazo)
Tipologija:
Folklorno stvaralaštvo u području glazbe i plesa - ples
Ples na tavolac
Ples na tavolac 2
Opis:
Tavolac je plesni podij izgrađen od dasaka pričvršćenih za tlo i često je to bila "putujuća" struktura. Podij je ograđen ogradom. U prošlosti se ograda često podizala od grana, ponekad i od onih robinie pseudoacacie, odnosno pseudo akacije ili lažne akacije (poznatija kao bagrem), jer su bile opremljene brojnim bodljama. Uzdignuti prostor namijenjen plesačima ostao je otvoren i građen je namjenski, ili u prisutnosti manjeg broja plesača improvizirano pomoću stola ili kolica. Drugo otvoreno mjesto bio je ulaz za plesače (porton). Na nekim mjestima kao što je San Bortolo/Jernej na sredini nalazio se stup na koji su bila pričvršćena jedra koja su, proširena do rubova podija, služila kao krov. Voditelji plesa koji su ujedno imali i funkciju čuvara reda, nosili su bijele hlače s crnim povezom vezanim za pojas.
Kod raznih vrsta tih plesova muškarci su plaćali ulaz, odnosno kupovali su sekvencu plesova. Nakon određenog broja plaćenih plesova, uslijedio bi besplatni ples.
Nositelji tradicije:
Nositeljima tradicije mogu se smatrati svi ljudi koji pridonose ostvarenju fenomena, dakle: plesači, svirači, plesovođe, graditelji tavolaca.
Današnje stanje
Tavolac je bio najviše prisutan na Bujštini i u zaleđu Kopra, do pedesetih godina. Danas je tradicija obnovljena u Marušićima prilikom sajma te periodično i u Pazinu. Najčešći plesovi su oni u paru, kao što su to dvoranski plesovi: valzer, mazurka, polka, pispolka, a ponekad i basovien, bonzar, staira u paru, zotich, tango, spirù. Slobodni plesovi, odnosno oni koji nisu bili uz plaćanje, bili su villotta, mafrina, quadriglia, staira u troje. Danas nema više plesa uz plaćanje, te uz prevladavajuće valcera i polku, ostali se plesovi tek povremeno plešu.
Došlo je do nekih promjena i u izgradnji plesne pozornice. Umjesto dasaka, danas se koriste mnogo praktičniji elementi skele.
Povijesni podatci
Tavolac je istarska verzija plesa ballo a palcheto, koji je bio popularan u drugoj polovici 19. stoljeća u sjevernoj Italiji i drugim alpskim područjima, posebice onima u njemačkom govornom području gdje je definiran tanzboden. U tom su razdoblju društvene promjene pridonijele progresivnom nestajanju tradicije održavanja starih plesova i širenju novih zajedničkih parnih plesova. Polka, valcer, mazurka, bassovien koji su se razvili u plesnim dvoranama, ubrzo su postali popularni u ruralnim ili polururalnim sredinama i potaknuli su stvaranje prostora s podijem prikladnim za te plesove. Nadalje, iz novih perspektiva komercijalizacije plesa pojavila se i potreba za razgraničenjem uporabnog prostora.
Bibliografija
NORI N. (a cura di), Viaggio nella danza popolare in Italia. Itinerari di ricerca del Centro Nord, Palombi Editori, 2014.
