Naziv:
GALIŽANSKA FURLANA
Tipologija:
Folklorno stvaralaštvo u području glazbe i plesa - ples
Galižanska furlana. Galižana, 1.02.2024.
Opis:
Danas je to ''parni ples'', no u prošlosti se znalo plesati i u trojkama.
A
Parovi započinju ples držeći se za mali prst u visini ramena, dok slobodne ruke drže na struku, s tim da se plesačicama palac nalazi naprijed, a plesačima nazad. Na taj način u ritmu svirke polako formiraju krug. Muškarac se nalazi s unutarnje strane, a žene s vanjske. Kod promjene melodije, mijenja se i plesna figura.
B
Plesač lupi nogom u pod, a plesačica s tri okreta oko svoje osi ulazi u sredinu kruga i počinje prebirati okrećući se lijevo-desno za 180°. Za to vrijeme s vanjske strane kruga plesač, okrenut prema partnerici, također prebire s jakim udarcima o pod. Plesač i plesačica drže obje ruke na struku, kao što je to opisano kod figure A. Figura se privodi kraju tako da plesač podignutih ruku poskoči objema nogama ispred plesačice. U toj figuri najviše dolaze do izražaja stilske individualnosti plesača.
C
Plesač stavlja ruke na partneričine lopatice, koja pak svoje ruke položi na njegova ramena. Tako držeći se, naprave tri koraka u smjeru kazaljke na satu, tri u suprotnom smjeru i zatim opet tri u smjeru kazaljke. Slijedi promjena pozicije plesačice koja se na kružnici postavlja ispred plesača. Plesač plesačicu, kao i plesačica plesača drugog para, gledaju u leđa. U tom položaju nastavljaju se kretati u smjeru suprotnom kazaljke na satu do promjene muzike, kada opet otplešu figuru B.
Ples traje dok se tri puta ponove figure B i C. Figura A izvodi se samo na početku plesa.
Nositelji tradicije:
FOLKLORNA GRUPA ZAJEDNICE TALIJANA "ARMANDO CAPOLICCHIO" GALIŽANA
Današnje stanje
Furlana (zvana i forlana) je prije svega dio baštine tradicionalne kulture autohtone galižanske talijanske zajednice. Kako je zajednica iz apsolutne većine postala manjina, u sklopu lokalne Zajednice Talijana nastoje sačuvati svoju kulturu i identitet kroz baštinu izvornog istroromanskog dijalekta, pjesama, plesova, lokalnih običaja i kulturnih posebnosti koje poistovjećuju s rodnim krajem. Promjenom načina života, nekim kulturnim posebnostima je neminovno suđeno preživjeti tek u folkloriziranom obliku. Društvo neprekidno od 1948. godine organizirano njeguje lokalnu glazbenu i plesnu baštinu. Njegovo postojanje dolazi do izražaja upravo u današnje vrijeme kad imamo tek rijetke pojedince koje još uvijek možemo smatrati spontanim nositeljima tih tradicija. Upravo zbog toga, iznimno je važna dječja sekcija.
Ako uspoređujemo današnju furlanu s onom dokumentiranom u prošlosti, primjećujemo neke stilske promjene. U prvom redu je uočljiva današnja uniformiranost držanja ruku kod prebiranja. U prošlosti (barem 70-ih godina) muškarci su individualnije shvaćali držanje ruku na struku, bez obzira na položaj dlanova, dok su žene držale suknju.
Povijesni podatci
Ples furlana u Istri eksplicitno je prvi put spomenut 1845. godine, kada je objavljen putopis H. Stieglitza o putovanju Istrom i Dalmacijom. Autor opisuje svadbeno slavlje u Puli, gdje je imao priliku vidjeti i furlanu. Iz opisa nije potpuno jasno radi li se o vodnjanskoj ili galižanskoj furlani. Isto tako nije isključena niti eventualna lokalna pulska varijanta. Također iz opisa P. A.Vittorija (1886.) i D. Rismonda (1914.) koji opisuju Vodnjan, zbog nazočnosti para pive-simbolo ostaje dvojba ne radi li se možda ipak o plesu Galižanaca.
Opis galižanske furlane nalazimo kod I. Ivančana (1963.), dok je prve audio-snimke objavio R. Leydi 1972. godine.
Bibliografija
BOLJUNČIĆ V. (1989.). La musica popolare degli Italiani del Polese sotto l’aspetto culturale, sociale e storico della comunicazione interetnica, u: Atti del convegno di Muggia, Circolo di cultura istroveneta “Istria”.
BOLJUNČIĆ V., Narodna muzika talijanskog stanovništva Istre sakupljena u mestima Vodnjan, Galižana i Šišan, 1981. Seminarski rad, Filozofski fakultet u Ljubljani, Oddelek za etnologijo.
IVANČAN I. (1960.) Plesanje, sviranje i pjevanje kod Talijana u Istri, rkp ZIF 362.
IVANČAN I. (1963.) Istarski narodni plesovi, INU (ZIF), Zagreb.
LEYDI R. La zampogna in Italia e le launeddas (The Bagpipe In Italy). Albatros VPA8149.
RISMONDO D. Dignano nei ricordi, u: Pagine istriane, X/1912, XII/1914.
STAREC R. (1990.). Strumenti e suonatori in Istria, Udine.
STAREC R. (1991.). Il repertorio etnomusicale istro-veneto. Catalogo delle registrazioni 1983.-1991., Istituto Regionale per la Cultura Istriana, Trieste.
STIEGLITZ H. (1845). Istrien und Dalmatien, Stuttgart u. Tubingen.
VITTORI P.A. (1886). Briciole di cose patrie, u: "L’Istria”, V/256, 1 str. 1-2.
