Naziv:
ŠIŠANSKE PIVE
Tipologija:
Folklorno stvaralaštvo u području glazbe i plesa - instrumenti
Opis:
Pive iz Šišana dio su obitelji dvostrukih klarineta mediteranskog i orijentalnog tipa. U praksi je to mih koji je usvojen i korišten za pratnju lokalnog pjevanja. Instrument ima dvostruku prebiraljku i koristi jednostruke piskove. Dvije cilindrične cijevi jednake dužine su paralelne i izrađene iz istog komada punog drva. Prebiraljka se umeće u bačvicu za koju se veže mješina. Mješina se dobiva od cijele kože jareta s izuzetkom stražnjih nogu. Bačvica se veže za otvor vrata, dok je dulac (bochin) fiksiran za jednu nogu. S daljnje dvije vezice, na drugoj nozi i na stražnjoj strani koža mješine je potpuno zategnuta. Prebiraljka ima tri rupe za prste na lijevoj cijevi i pet na desnoj. Nema rupe za palac. Pretpostavlja se da je instrument u Istru stigao doseljavanjem stanovništva iz Dalmatinske zagore. Međutim, ovdje je doživio promjenu u rasporedu rupa za prste (vidi ilustraciju 1).
Nositelji tradicije:
Nositelj tradicije je jedini svirač koji danas djeluje u ovome mjestu.
Današnje stanje
Nakon što se instrument prestao koristiti šezdesetih godina prošlog stoljeća, početkom novog tisućljeća dolazi do njegovog ponovnog oživljavanja. Danas je, međutim, aktivan samo jedan svirač koji je tradiciju upoznao posredno, služeći se svjedočanstvima posljednjih svirača i korištenjem snimki Romana Glavine iz osamdesetih godina prošloga stoljeća. Glavina je svirao instrument Martina Glavaša. Razlika između starog šišanskog instrumenta pronađenog u ovome mjestu i onog Glavaševog, uz činjenicu da je prvi rađen u potpunosti ručno, jesu dvije bočne rezonantne rupe na dnu nove prebiraljke. Međutim, primjenom šišanskog prstometa, ovaj detalj ne utječe na rezultat zvuka.
Povijesni podatci
Vrlo malo dostupnih svjedočanstava ne dopušta nam da stvorimo povijesnu sliku tradicije. Svojedobno se spominjala šišanska posebnost putem N. Karabajića, ali ništa više od toga. R. Pernić je snimio neke pjesme na hrvatskom jeziku u mjestu, ali je bio nezainteresiran za, uvjetno rečeno, „talijanske“ tradicije, iako su one tada sasvim prevladavale (čak i u repertoaru dvojice snimljenih izvođača). Osamdesetih godina 20. stoljeća u više su navrata to područje istraživali V. Boljunčić, D. Marušić i R. Starec, a istraživanje je dovelo do otkrića starog primjerka prebiraljke koju je 1940-ih izradio Giovanni Fedel. Tadašnji vlasnik Mario Bosuscovich zbog lošeg zdravstvenog stanja više nije mogao svirati. Još jedan svirač, Nicola Bencich, također nije mogao svirati iz istog razloga. No, Romano Glavina je bio voljan svirati iako nije posjedovao instrument pa se krenulo s nabavom jednog instrumenta od tada najboljeg izrađivača miha, Martina Glavaša.
Bibliografija
BIASOLETTO B., Relazione del viaggio fatto nella primavera dell'anno 1838 dalla maestà del re Federico Augusto di Sassonia nell'Istria, Dalmazia e Montenegro. Trieste 1841.
BOLJUNČIĆ V., Narodna muzika talijanskog stanovništva Istre sakupljena u mestima Vodnjan, Galižana i Šišan, 1981. Seminarski rad, Filozofski fakultet u Ljubljani, Oddelek za etnologijo.
MARUŠIĆ D., Piskaj, sona, Sopi, Pula: Castropola 1995.
STAREC R. (1990.) Strumenti e suonatori in Istria, Udine.
STAREC R. (1991.) Il repertorio etnomusicale istro-veneto. Catalogo delle registrazioni 1983-1991, Istituto Regionale per la Cultura Istriana, Trieste.
