Naziv:
VILOTA
Tipologija:
Folklorno stvaralaštvo u području glazbe i plesa - ples
Vilota, Folklorna grupa Zajednice Talijana, Vodnjan, 30.01.2024.
Vilota, Folklorna grupa Zajednice Talijana, Vodnjan, 30.01.2024.
Opis:
Ples je poznat samo u Vodnjanu. Izvode ga dva para uz pratnju violine i violončela (leron). Glazba je sastavljena od tri glazbene fraze, dok se ples odvija u dvije figure. Vilota je u određenim melodijskim i koreografskim aspektima (prvenstveno plesu) slična furlani iz istoga lokaliteta, ali i galižanskoj furlani. Najviše, međutim, nalazimo sličnosti sa Starinskim plesom („A la Vecia“) iz središnje odnosno sjeverne Istre.
A
Plesači izvode ples pojedinačno, a plesačice rade okrete za 360 stupnjeva (oko svoje osi). U ovoj figuri česte su stilske improvizacije.
B
Tijekom ove figure, parovi se približavaju tako da prvi par prolazi između drugog, jer se plesači u paru razmiču jedan od drugog. Parovi potom zamjenjujući mjesta. Pokret se ponavlja u obrnutom smjeru s drugim parom koji prolazi između prvog. Na kraju figure parovi su u početnoj poziciji.
Nositelji tradicije:
Folklorna skupina Zajednice Talijana Vodnjan.
Današnje stanje
Vodnjanska vilota danas postoji samo u folklornom obliku.
Uspoređujući sadašnju vilotu s rijetkim primjerima dokumentiranim u prošlosti, očito je da je znatno shematiziranija, prije svega u stilskoj izvedbi plesa
Povijesni podatci
U notnom zapisu rukopisa, ostavštini obitelji Carli iz Kopra iz 18. stoljeća, nalazimo melodiju Villota osia Padovana. Villotta (furlanska, venecijanska, padovanska) u to je vrijeme predstavljala najrašireniji glazbeni oblik u Venetu i sjevernoj Italiji (što se odnosilo i na Istru). Godine 1895. postavljena je opera "Nozze Istriane" skladatelja Antonija Smareglie s umetnutom furlanom melodijom kakvu danas poznajemo, ali zvanom villotta.
Bibliografija
BOLJUNČIĆ V. (1989.) La musica popolare degli Italiani del Polese sotto l’aspetto culturale, sociale e storico della comunicazione interetnica, u: Atti del convegno di Muggia, Circolo di cultura istroveneta “Istria”.
BOLJUNČIĆ V., Narodna muzika talijanskog stanovništva Istre sakupljena u mestima Vodnjan, Galižana i Šišan, 1981. Seminarski rad, Filozofski fakultet u Ljubljani, Oddelek za etnologijo.
DALLA VALLE M., PINNA G., TOMBESI R. (1987.) Strumenti musiche e balli tradizionali nel Veneto, Sala Bolognese, Forni Ed.
DONORÀ L. (1997.) Antiche musiche sacre e profane di Dignano d'Istria, Trieste-Rovigno
FORLANI A. (2012.) Costumi e tradizioni dignanesi, Comunità degli Italiani di Dignano.
GALA M. G. Etnocoreologia italiana. Ricerca e analisi sui balli tradizionali in Italia. Tesi di dottorato in Antropologia Culturale. Dip. Scienze dei Sistemi Culturali Università degli Studi Sassari Ciclo XXV.
IVANČAN I. (1960.) Plesanje, sviranje i pjevanje kod Talijana u Istri, rkp ZIF 362.
IVANČAN I. (1963.) Istarski narodni plesovi, INU (ZIF), Zagreb.
LAMBRANZI G. (1966.) Nuova e Curiosa Scuola de' Balli Thetrali / Neue und Curieuse Thetralische Tantz-Schul, Puschner und Wolrab Nürnberg, 1716; rist. an. Dance Horizons, New York.
RADOLE G. (1965.) Canti popolari istriani, Firenze.
STAREC R. (1990.) Strumenti e suonatori in Istria, Udine.
STAREC R. (1991.) Il repertorio etnomusicale istro-veneto. Catalogo delle registrazioni 1983.-1991., Istituto Regionale per la Cultura Istriana, Trieste.
UNGARELLI G. (1894), Le vecchie danze ancora in uso nella provincia bolognese, Forzani, Roma.