Naziv:
VILLOTTE
Tipologija:
Folklorno stvaralaštvo u području glazbe i plesa - instrumentalna izvedba
Se passi per de qua
In meso al mar
In meso al mar che xe una fontanela
E begna
Opis:
Villotta (vilota) je dio lirskog monostrofičnog repertoara. Ne samo što se uvijek sastoji od jedne strofe, već svaka strofa predstavlja zaokruženu cjelinu koju izvođač može mijenjati prema želji. Villotte su skladbe koje se identificiraju s oblikom koji se drugdje naziva strambotto ili rispetto. Tekstovi su gotovo uvijek u prvom licu, a teme su ljubavne, često i erotske te satirične. Arhaične villotte iz sjeverne Istre, koje su bile monodijske i često improvizirane na postojeće melodijske module, postale su rijetke već početkom 20. stoljeća i danas više ne postoje u kolektivnom sjećanju. Tijekom vremena podvrgnute su utjecaju višeglasnog pjevanja u paralelnim tercama, pa su čak i melodijski obrasci kojih ni u starije doba nije bilo puno, svedeni na nekoliko varijanti, uglavnom pod utjecajem drugih melodija poput one toskanske pjesme Tutti mi dicon Maremma, Maremma. Oblik istarske villotte obično je jedanaesterački dvostih ili četverostih, ali nerijetko mogu biti i duži. U nekim villottama postoji refren. Ponekad primjećujemo metričke nepravilnosti koje, međutim, bivaju kompenzirane tijekom izvedbe.
Nositelji tradicije:
Nositelji su još uvijek rijetki izvođači, uglavnom uključeni u razne folklorne skupine.
Današnje stanje
Rijetke još postojeće villotte čijih se malobrojnih fragmenata sjećaju tek stariji ljudi, danas više niti izvođači ne smatraju takvima, već generičkim pjesmama. Tipična izvedba je višeglasna kod koje se glasovi kreću homoritmički i paralelno (ponekad s iznimkom basa). Samo nekoliko rijetkih izvođača, koji se bave oživljavanjem te vrste pjevanja, izvode villotte na način koji je bliži povijesnim modelima.
Povijesni podatci
Prva anonimna zbirka od 12 villotta na rovinjskom govoru objavljena je u Rovinju 1863. godine. 1877. Antonio Ive, profesor talijanske književnosti na Sveučilištu u Grazu, objavio je svezak “Canti popolari istriani raccolti a Rovigno” (Istarske narodne pjesme sabrane u Rovinju) sa stalnim pozivanjem na pjesme iz drugih zemalja iz regije. Zbirka donosi gotovo isključivo villotte. Na istom tragu kretao se i Jacopo Cavalli (1839.-1919.), koji u svom djelu “Reliquie ladine raccolte a Muggia” (Ladinske relikvije sakupljene u Muggi) (1893.), donosi petnaestak villotta na tamošnjem lokalnom dijalektu. Još jedan značajan znanstvenik, Kopranin Giuseppe Vidossich, objavio je 1910. godine u “Pagine Istriane” (Istarske stranice) tekstove 25 istarskih villotta. Vidossich (kasnije Vidossi) također spominje gitaru i violinu kao povremenu pratnju pjevanju. Godine 1935. rad Francesca Babudrija izlazi u časopisu “Il folklore istriano” (Istarski folklor) pod naslovom “Villotte amorose raccolte in Istria” (Ljubavne villotte sabrane u Istri). Premda manje znanstvene rigidnosti, zasluga ove publikacije su 352 četverostiha koji pokrivaju gotovo cijelu mletačku Istru, kao i melodija prilagodljiva svim villottama.
Bibliografija
BABUDRI F., Fonti vive dei Veneto Giuliani, Milano s.d. 1926.
BABUDRI F., “Villotte amorose raccolte in Istria”, in Il Folklore Italiano, X, 1935.
BOLJUNČIĆ V., Narodna muzika talijanskog stanovništva Istre sakupljena u mestima Vodnjan, Galižana i Šišan, 1981. Seminarski rad, Filozofski fakultet u Ljubljani, Oddelek za etnologijo.
IVE A., Canti popolari istriani raccolti a Rovigno, Loescher, Torino 1877.
RADOLE G., “La villotta”, Voce Giuliana, VII, 1. II. 1965.
RADOLE G., Canti popolari istriani. Prima raccolta, Olschki (Biblioteca di Lares, XIX), Firenze 1965.
RADOLE G., Canti popolari istriani. Seconda raccolta con bibliografia critica, Olschki (Biblioteca di Lares), Firenze 1968.
STAREC R., Il repertorio etnomusicale istroveneto, catalogo delle registrazioni 1983.–1991., Istituto Regionale per la Cultura Istriana, Trieste 1991.