Naziv:
PRIGODNE BOŽIĆNE, NOVOGODIŠNJE PJESME TE NAPJEVI ZA SVETA TRI KRALJA
Tipologija:
Folklorno stvaralaštvo u području glazbe i plesa - instrumentalna izvedba
AL PORTON SIAMO RIVATI
SIAM VENUTI
Opis:
U razdoblju od Božića do Sveta Tri Kralja u Istri su bile u uporabi različite vrste pjesama: marijanske adventske pjesme koje su se pjevale nakon mise zornice, obiteljske pjesme koje su se pjevale na Badnjak oko panja (zocco), te druge koje su se pjevale i u crkvi, npr. A Betleme el sta a pusare i Canta, canta rosa fior. Druge pjesme izvodile su se tijekom raznih prigoda (kolede) za Svetog Nikolu, Svetu Luciju, Božić, Novu godinu, Bogojavljenje (sv. Tri Kralja). Jedan od najraširenijih tekstova kolede prilikom Nove godine bio je Al porton semo rivadi, poznat na svim lokalitetima, s određenim varijacijama. Ako su ‘koledvari’ bili punoljetni, u središnjem i sjevernom dijelu Istre pratili su ih svirači violine i bajsa čije glazbalo je ujedno imalo i ulogu pohranjivanja novčanih priloga. Najiščekivanija je povorka ipak bila ona na Bogojavljenje, odnosno Sveta Tri Kralja, ili zvijezde koja je na folklornoj razini sačuvala također i pretkršćanska obilježja. Navečer su skupine muškaraca odjevenih u bijele ogrtače te trojica s kartonskom krunom na glavi koja je predstavljala Baltazara, Melkiora i Gašpara, predvođeni nositeljem zvijezde (stelante) postavljene na vrhu štapa, išle od kuće do kuće pjevajući pjesmu o Tri kralja. Zauzvrat su primali darove u novcu ili u naturi. Ostali likovi bili su kapo, koji je od svake kuće tražio dopuštenje da uđe i zapjeva, kao i tovari, koji su nosili demižane i košare za prikupljanje vina, jaja i kobasica.
Nositelji tradicije:
Nositelji su tek rijetki stariji ljudi koji se još sjećaju fragmenata ovih danas izobičajenih pjesama. Uz njih, tu su i neki glazbenici koji teže revalorizaciji toga žanra i svake godine povodom Božića priređuju koncerte tradicionalne božićne glazbe.
Današnje stanje
Budući da tradicija više ne postoji, čak su i pjesme nestale iz kolektivnog sjećanja. Danas se kod starijih kazivača nalaze samo kao uspomena, potpuno defunkcionalizirana. Postoje, iako nejasni, neki izgledi za revitalizaciju običaja i time ponovno uvođenje različitih pjesama u funkcionalni kontekst. Primjer je obnova tradicije koleda koja se od 1984. odvija u Kaldiru, i to ophodom Sveta Tri Kralja koji uključuje domove obitelji te župe.
Povijesni podatci
Običaj tzv. zvjezdanog ophođenja nije samo istarska posebnost, nego je zajednički za cijeli srednji i istočni dio alpskih krajeva te se spušta do Istre i kvarnerskih otoka. Iz starih dokumenata izgleda da se njegovo podrijetlo može pratiti unazad do protureformacije i 17. stoljeća. Glavni razlog bila je potreba za širenjem tekstova na narodnom jeziku kako bi se spriječio prodor reformiranih kalvinističkih i luteranskih pjesmarica. U početku se prijenos pjesama vjerojatno odvijao putem pisanih izvora, a zatim se prenosio usmeno i postao je dio tradicije pojedinih zajednica.
Konkretno, pjesma Noi siamo i Tre Re prikazana je u osam stihova u zbirci Gianbattiste Michija iz sedamnaestog stoljeća Sacri canti ovvero Raccolta di varie canzoni spirituali latine e volgari (Sveti napjevi ili Zbirka raznih latinskih i narodnih duhovnih pjesama).
No, kult Tri kralja postojao je već od 12. stoljeća, sa štovanjem njihovih navodnih relikvija izloženih u Kölnu. S time se poklapaju i različita slikarska djela nastala okvirno od početka 14. stoljeća do sredine 16. stoljeća. Vjerojatno je upravo korištenjem ovog kulta i njegovim spajanjem sa solarnim kultovima pretkršćanskih obilježja, koji postoje u ruralnim zajednicama, nastao obred Zvijezde i milostinje.
Zvjezdani je obred zapao u krizu početkom Drugog svjetskog rata. Nakon rata, s novom političkom klimom, običaj se nikada nije oporavio.
Bibliografija
BOLJUNČIĆ V., Narodna muzika talijanskog stanovništva Istre sakupljena u mestima Vodnjan, Galižana i Šišan, 1981. Seminarski rad, Filozofski fakultet u Ljubljani, Oddelek za etnologijo.
DI PAOLI PAULOVICH D., “Riti e canti della Stella nell’Istria veneta e nel Quarnero”, in Atti del Centro di ricerche storiche, XL, 2010.
RADOLE G., Canti popolari istriani. Prima raccolta, Olschki (Biblioteca di Lares, XIX), Firenze 1965.
RADOLE G., Canti popolari istriani. Seconda raccolta con bibliografia critica, Olschki (Biblioteca di Lares), Firenze 1968.
RADOLE G., Folclore Istriano. Nei cicli della vita umana e delle stagioni. MGS Press, Trieste 1997.
STAREC R., Il repertorio etnomusicale istroveneto, catalogo delle registrazioni 1983–1991, Istituto Regionale per la Cultura Istriana, Trieste 1991.
STAREC R., I canti della tradizione italiana in Istria, I.R.C.I. – Grafo, Brescia 2004.