Naziv:
Glazbena praksa violine i bajsa u Istri
Tipologija:
Folklorno stvaralaštvo u području glazbe i plesa
Svirka na tavolacu u Pazinu
Opis:
Povijesno područje prakse violine i bajsa sjeverna je i središnja Istra kako na slovenskoj tako i hrvatskoj strani, te gradić Vodnjan u južnoj Istri. Transkulturno područje antonomastički predstavlja prostor između mora na zapadu, rijeke Mirne na jugu i Dragonje na sjeveru te planine Ćićarije na istoku. Nastanjeno u svojem sjevernom dijelu slovenskim, a u južnom hrvatskim i talijanskim življem, s usko glazbenog stanovišta to je krajnje kompaktno područje. Za veći dio spomenutog područja praksa violine i bajsa predstavlja najstariju poznatu glazbenu baštinu. Violine istarskih svirača kupovna su glazbala tvorničke ili obrtničke izrade, van istarskog izvora kao i zavičajnih graditelja, a u nekim slučajevima glazbala su izrađivali sami svirači.
Kao violine, i bajsi su različitog podrijetla: kupljeni od Krnjela i Roma, nabavljeni u Češkoj, a često i izrađeni u Istri. Istarski bajs ima uvijek samo dvije žice ugođene u kvintama (stariji način) i kvartama (noviji način). Dimenzije bajsa različite su i uglavnom se kreću između violončela i malog kontrabasa.
Strukture skladbi izgrađene su u istom „tonalitetu“ (ako možemo kod starinske svirke uopće odrediti tonalitet) i na izmjenjivanju tonaliteta tonike i dominante. Broj ponavljanja nije strogo određeno, obično je neparno i skladbe završavaju u početnom tonalitetu s dodatkom kode , a svaki da capo je varijacija. U sastavu dvije violine i bajs, druga violina šekundiva (prati) ili svira kompjamento (komplamento, kompanjamento; drugi glas). Repertoar se sastoji od plesova koji mogu biti izvorni (najčešće s vokalnim parafrazama) ili ritmu plesa prilagođene pjesme, te iz svadbenih i pokladnih marča (koračnica). Iz repertoara su već 40.-tih godina počele nestajati arije, skladbe u rubato ritmu koje su svirali ispred nevjestine kuće. Repertoar se konstantno dopunjavao: na početku stoljeća sa slovenskim, austrijskim i češkim napjevima, između dva rata s talijanskima, poslije drugog svjetskog rata s dalmatinskim i napjevima slovenskih narodno-zabavnih sastava.
Nositelji tradicije:
Nositelji su tradicijski svirači i svirači u folklornim društvima te pojedinci koji su prihvatili tradicijski stil i/ili repertoar .Plurietnično i multikulturalno područje, posebno Bujštine, mjesto je susreta i trajnog doticaja, razmjena, prožimanja, transformacija ali i održavanja kontinuiteta kultura Talijana, Hrvata i Slovenaca koja je rezultat višestoljetne duhovno-kulturne sedimentacije i isprepletenosti. Repertoar instrumentalne glazbe po cijeloj sjevernoj Istri u biti je jednak u hrvatskog, talijanskog i slovenskog življa i razlikuje se samo od mjesta do mjesta po učestalosti nekih napjeva i većoj ili manjoj sklonosti njima.
Upravo taj osjećaj zajedništva u nekim trenucima, poprimio je i jaku simboličnu vrijednost.
Današnje stanje
S osnivanjem limenih glazbi prvi put se na selu radikalno promijenilo shvaćanje glazbe. U limenoj glazbi, naime, svaki svirač počeo je izvoditi dionice koje su mu bile unaprijed dodijeljene i od njih nije smio odstupati. Ta standardizacija je u suprotnosti sa prijašnjom relativnom slobodom individualne interpretacije stvorila odnosno uvela nova estetska mjerila. Na violini i bajsu su, jasno, i dalje svirali, a postali su «oni koji sviraju po starinsku". Poslije drugog svjetskog rata violinska tradicija doživljava stagnaciju. Veliki je broj ljudi napustilo Istru; tako je iz Bujštine, bez obzira na svoju nacionalnu pripadnost otišlo 50% stanovništva, dok je gradić Vodnjan izgubio svu petoricu svojih violinista).
Prvi pozitivni pomak u smislu revitalizacije prakse violine i bajsa u novije vrijeme možemo smatrati tek nastanak skupine Istranova u osamdesetim godinama s kojom se istarska praksa violine i bajsa raširila i izvan Istre. Negativna dimenzija trenutnog stanja je pak neuravnoteženost između velikog broja bajsista i malog broja violinista. Uz to, većina mlađih bajsista koji su počeli svirati 90-tih fascinirana samim instrumentom, uopće nije upoznata sa starijom praksom i stilom svirke.
Povijesni podatci
Violina je u Istri prisutna barem od 17. stoljeća, a skupine sastavljene od violine i bajsa svoju veliku popularnost doživljavaju početkom 19. stoljeća. Prvi put je spominje P. Petronio u istoj rečenici sa sopelom i kitarom.
Bibliografija
- BRETON M., L’Illyrie et la Dalmatie, ou Moeurs, usages et costumes de leurs habitants et de ceux des contrčes voisines, traduit de l’alemand de M.le docteur Hacquet, par M.B., Paris 1815.
- CAPRIN G., Marine istriane, Trieste 1889.
- COSSAR R.M., Costumanze, superstizioni e leggende dell’agro parentino, in: Il folklore italiano, VIII, 1933, pp.173-182.
- COSSAR R.M., Usanze, riti e superstizioni del popolo di Montona nell’Istria, in: Il folklore italiano, IX, 1934, pp.53-66.
- DEL FAVERO A.- MARUSIC D., Strumenti della musica popolare tra Friuli e Istria, Spilimbergo 2005.
- FACCHINETTI D.A., Degli Slavi istriani (IV - Formalita usate nella celebrazione delle nozze), in: L’Istria, II, 1847, pp. 22-23.
- HROVATIN R., rkp GNI Teren 3 Dekani 1/24, 2/25; 1949.
- HROVATIN R., rkp GNI Teren 4 Marezige 1/9, 2/10, 3/11; 1950.
- IVANČAN I., Plesanje, sviranje i pjevanje kod Talijana u Istri, 1960, rkp ZIF 362.
- IVANČAN I., Istarski narodni plesovi, INU (ZIF), Zagreb 1963.
- MARUŠIĆ D., Piskaj, sona, Sopi, Pula: Castropola 1995.
- MARUŠIĆ D., Viulin in bajs - dve glasbili severne Istre, v: Annales, 2/92, Koper 1992.
- PERUSINI G., Strumenti musicali in Friuli, in: Ce fastu?, XX/5-6, 1944.
- PETRONIO P., Memorie sacre e profane dell’Istria, (a cura di G.Borri), Trieste 1968.
- PLESNIČAR L., Svatbeni običaji v okolici Buzeta v prvi polovici XIX. stoletja, v: Časopis za slovensko krajevno zgodovino - Kronika, Ljubljana 1954.
- RADOLE G., Canti popolari istriani, Firenze 1965.
- RISMONDO D., Dignano nei ricordi, in: Pagine istriane, X/1912, XII/1914.
- STAREC R., Strumenti e suonatori in Istria, Udine 1990.
- STAREC R., Il repertorio etnomusicale istro-veneto. Catalogo delle registrazioni 1983-1991, Istituto Regionale per la Cultura Istriana, Trieste 1991.
- STIEGLITZ H., Istrien und Dalmatien, Stuttgart u. Tubingen 1845.
- STRAJNAR J., Rkp. GNI, Terenski zvezek J.S. - Istra
- VESNAVER G., Usi, costumi e credenze del popolo di Portole, Pola 1901.
- VIDOSSI G., Saggi e scritti minori di folklore, Torino 1960.
