Transkripcija intervjua
MIRELLA DORLIGUZZO - TRANSKRIPCIJA INTERVJUA
VODNJAN, 18.01.2024
Trajanje: 9 min. 47 sek.
Gospođa Mirela Dorliguzzo, aktivistica s najdužim stažem...
MIRELLA DORLIGUZZO:
Da i jedna od najstarijih...
...i jedna od najstarijih članica folklora vodnjanske Zajednice Talijana, prava Vodnjanka...
MIRELLA DORLIGUZZO:
Bumbara... Bumbara ...
Prava Bumbarka, možda zadnja poznavateljica izrade čuvenih frizura autentičnog bumbarskog folklora. Gospođo, kada ste počeli, kako je krenula ta priča bavljenja bumbarskim folklorom, kostimima, običajima i tradicijom ovoga mjesta?
MIRELLA DORLIGUZZO:
Počela sam se baviti folklorom kada sam imala 18 godina. I tamo sam naučila plesati i raditi te frizure. Bila je tamo žena koja je češljala, čak možda i dvije, tri koje su češljale. Kasnije sam krenula i ja to raditi, kada smo gostovali u Italiji, Njemačkoj, Češkoj... puno smo išli okolo s našim folklorom, a u mom slučaju je bila uključena cijela obitelj: muž, žena i dvije kćerke. I tada su njih dvije uvijek bile zadnje, ako su žene imale vremena da ih počešljaju, počešljale bi ih, ako ne, onda ništa. Bilo mi je žao te sam ih krenula sama češljati i tako je počelo. Potom su te žene postale sve starije i preuzela sam to raditi. Koliko sam godina tada imala? Tridesetak, tako nešto.
Je li je bilo teško?
MIRELLA DORLIGUZZO:
Ne toliko ...
Koliko je trajalo to izrađivanje frizure?
MIRELLA DORLIGUZZO:
Oko četvrt sata, nekada više, ovisno o kosi. Ako je kosa duga, onda se to radi brže, dok se kod kratke kose moraju još dodati pletenice. Treba “odvojiti” kosu, radili smo punđu, ili pak cape, s vodom i šećerom. To je bilo kada sam počinjala, sada smo moderniji.
Radi li još netko danas takve frizure, kao što ste Vi naučili?
MIRELLA DORLIGUZZO:
Ne, sada kada radim frizure, govorim mladim djevojkama kako se to radi, te po malo čekamo da nauče. Sada nema nikoga da sve to radi, ali nadam se da će po malo naučiti, trebaju “ukrasti” to zanimanje okom, zar ne?
Bili ste i članica folklora?
MIRELLA DORLIGUZZO:
Da, da, godinama, jako dugo. Tek nedavno sam napustila folklor, poslije je bilo toliko osoba za počešljati, za napraviti frizuru, nisam stizala i radila sam to uvijek sama, pogotovo sebi, netko bi mi otraga pomogao to “zakačiti”. Kada je trebalo održati program, bilo nas je puno koje smo se odijevale, bila sam uvijek zadnja. Tada, jedna bi mi stavljala čarapu, druga košulju, da stignemo na vrijeme odraditi program. I onda sam rekla dosta, ne mogu više: starija sam, ne mogu više i nisam se više mogla baviti time! Uvijek sam svugdje išla s folklorom i češljala.
Što Vas je navelo, motiviralo da se krenete baviti folklorom, plesati, raditi frizure tako dugo, mora da je to bila velika strast?
MIRELLA DORLIGUZZO:
Da, istina, bila je to velika strast, plesati s folklorom i održavati tradiciju, radi naših ljudi. Trebali smo postojati, biti vidljivi, da znaju da smo tu.
Bili ste zadovoljni kada ste plesali...
MIRELLA DORLIGUZZO:
Da, jako, bila sam tužna kada sam prestala plesati. Gledajući druge kako plešu, plakala sam.
Išli ste puno po svijetu, kako su vas prihvaćali?
MIRELLA DORLIGUZZO:
Lijepo, svi zadovoljni, bili smo u Pavullu, u Italiji, osam dana.. Bili smo tamo osam dana i silno se zabavili, svakodnevno smo išli u neko drugo mjesto, no bili smo vrlo sretni. Bili smo u Njemačkoj, u Češkoj puno puta, jednom kada je tek bio završio rat, bili su još vidljivi tragovi tenkova i redovi za opskrbu namirnicama.
Koliko ste dirigenata promijenili? Tko je bio prvi, sjećate li se?
MIRELLA DORLIGUZZO:
Prvi voditelj folklora? Bruno Svich, kada sam krenula.
A kasnije?
MIRELLA DORLIGUZZO:
Potom je bio Sergio, maestro Delton, Livio i sada Piccinelli.
Nije ih bilo puno, dugo su radili...
MIRELLA DORLIGUZZO:
Kada je tek krenuo vodnjanski folklor, bili su samo oni stari.
Tko su oni bili...
MIRELLA DORLIGUZZO:
Bio je, kako se ono zove... Gambaleta ... stari zrmani Gambaleta koji su svirali: jedan je svirao violončelo a drugi violinu. Oni su svirali kada sam ja krenula plesati.
A folklor, koliko je ljudi sudjelovalo?
MIRELLA DORLIGUZZO:
Nije bilo puno parova, kada smo tek krenuli, bilo ih je šest, onda se to proširilo, na osam, uvijek lijepo odjevenih, blagdanom i radnim danima. To je drukčija odjeća, radnim danima odijevali smo se drukčije, nije kao za blagdane... jer je trebalo ići u polja...
Ako biste imali priliku, biste ponovili sve ovo...
MIRELLA DORLIGUZZO:
Da, naravno i dokle god mogu ne odustajem. Uvijek radim frizure. Mogu me nazvati u bilo koje doba, nikada ne odbijam, uvijek sam spremna. I oni iz folklornog školskog tečaja dolaze ovdje, dosta rade. Neki su tamo naučili folklor, pa krenuli u Zajednici. Dolaze rado, znaju da to volim raditi, ne boje se.
Hvala gospođo, čini mi se da je dovoljno.