Transkripcija intervjua
CORINNO MOSCARDA - TRANSKRIPCIJA INTERVJUA
GALIŽANA, 01.02.2024
Trajanje: 10 minuti i 48 secondi
Corinno Moscarda je među najstarijim aktivistima Zajednice Talijana Galižana, promicatelj narodne kulturne baštine, napjeva: a la longa, a pera, zota le pive, stornella, član folklora te čuvar baštine. Kako je sve to krenulo?
CORINNO MOSCARDA:
Od kada sam imao 18 godina, prije nego sam krenuo u vojsku. Jako mi se sviđao folklor, vidio sam ih kako prolaze po mjestu, pjevaju, sviraju... vidio sam ih kako prolaze Galižanom s vozovima, magarcima, gledali smo ih. Zaljubio sam se u to i nastavio. Putovalo se Hrvatskom, Italijom, svugdje. Tako da sam cijelo vrijeme bio dio zbora, više od 50 godina.
U toj dugoj karijeri, sjećate li se pojedinih dojmljivih zbivanja, nastupa?
CORINNO MOSCARDA:
Imam se itekako čega sjetiti. Kada smo odlazili na izlete, ostajali bismo 3-4 dana, i u Vinkovcima, Zagrebu. Bilo je starijih od mene, koliko njih više nažalost nema među nama, otac gospođe (nono, reći će vanjski glas), eh nono, toliko smo pjevali...
Kako se zvao?
CORINNO MOSCARDA:
Toni... Toni Tesser... i s njim smo proveli brojne godine, bio je glavni za pjevanje, za fešte.
Koja je bila važnost folklora za cjelokupnu zajednicu Galižane? Što mislite? Vam je to davalo satisfakciju, radili ste iz ljubavi...
CORINNO MOSCARDA
Iz ljubavi, uvijek. Kada je padala kiša, danju, noću, uvijek, uvijek.
Tada vas je bilo puno...
CORINNO MOSCARDA
Bilo nas je 35, što u folkloru i u zboru, koliko nas ono je bilo (obraća se nekome) ? Tridesetak.
Koji ste repertoar imali? Plesnu glazbu, tradicionalnu?
CORINNO MOSCARDA:
Plesali smo furlanu, prije svega, bila je tu furlana, zatim pjevali sota le pive, a pera, a la longa. Uvijek smo imali društvo, kada smo nastupali negdje vani ili kod kuće. Bilo je lijepo imati društvo. Zapravo, radili smo sve to da bi se družili, prije svega.
Bili ste i glazbenik...
CORINNO MOSCARDA
Gitaru sam svirao.
I s gitarom...
CORINNO MOSCARDA
Pjevao stornele...
Sam ili uz društvo?
CORINNO MOSCARDA
Uz društvo, kada se vani pjevalo.
Osim predstava u Zajednici, gdje ste pjevali tradicionalne pjesme, u kojim prigodama?
CORINNO MOSCARDA:
Kadagod se izlazilo, prilikom svake svečanosti, po oštarijama, svi smo pjevali uz vino na stolu, sada ništa, postali smo divlji, nema ničega više.
A kod kuće se slavilo...
CORINNO MOSCARDA:
Bilo je kućnih fešti, nas je bilo devet u familiji, pravi mali zbor, svi sa sluhom, a ja najmlađi. Nema osobe u Galižani koja nije prošla kroz našu kuću. Tko je imao više, dolazio je kod nas, bili smo malo... siromašni, zapravo najsiromašniji u Galižani, ali uvijek se kod nas pjevalo, uvijek, uvijek.
Kojih se pjesama sjećate?
CORINNO MOSCARDA:
Svih starih pjesama...
A sada koje biste se drage volje prisjetili?
CORINNO MOSCARDA:
Ne znam, npr. "Per duto Galesan"
Kako ide ta pjesma?
CORINNO MOSCARDA:
(pjeva): "Per duto Galesan dale tre di fiori, i fiori de Galesan jo bei colori, no manca a Galesan bele morede, no manca a Galesan dei bei moredi. E svola svola svola svola, e svola la galina, un baso ogni mitina, mi te lo voji dar".
Nakon svih tih godina i dalje pomažete mladima?
CORINNO MOSCARDA:
Pomažem, da...
Jesu li pravi?
CORINNO MOSCARDA:
Nema ih baš više, svi se nešto povlače, mladi ne dolaze, nema ih...
A za plesati?
CORINNO MOSCARDA:
Za ples još nešto dolaze, za furlanu. Grupa djece koja pleše furlanu, njih ima, da.
Kada su već krenuli plesati, možda će i pjevati...
CORINNO MOSCARDA:
Ah, ne! Nema takvih više, svi su bez sluha, malo njih zna pjevati, takvo je vrijeme došlo.
Nakon 60 godina aktivnosti u Zajednici Talijana Galižana, jeste li bili zadovoljni aktivnostima? Ako biste rezimirali, što biste rekli?
CORINNO MOSCARDA:
Uvijek sam bio zadovoljan, i sada, žao mi je što ne postoji interes i druženje kao nekada, nema više pjevača, svi smo postali divlji. Zar ne? (gleda sa strane). Eh!
Gospodine Corinno, hvala za svjedočanstvo.