Transkripcija intervjua
MARINO FLORIS - TRANSKRIPCIJA INTERVJUA
BALE, 15.03.2024
Trajanje: 9 min i 21 sek.
Gospodin Marino Floris, Baljanin, jedan od utemeljitelja folklora baljanske autohtone zajednice, te jedan od promicatelja očuvanja tradicije, običaja, plesova i pjesama iz Bala, o čemu godinama ranije nitko nije skrbio, govori nam kako je počela ta priča.
MARINO FLORIS:
Bilo je to 1971.-72., došao sam u Bale, oženjen za Baljanku. Vodnjanac, sam, Bumbar, ali nema to veze. Brzo sam se udomaćio, a 1972. godine moja supruga, sada nažalost pokojna, me pitala da pokrenemo folklornu sekciju. Ostao sam malo zatečen jer se time nikada nisam bavio, pjevao sam i svirao u vodnjanskom zboru, ali s folklorom nisam imao posla. No, krenuo sam u to s kostimima, plesovima, nošnjom za žene, naušnicama, svime time. Ona se pobrinula za nošnje, plesove, naušnice, išli smo po kućama, s magnetofonom, snimati, ‘’ukrasti’’ malo tradicije, te pronašli plesove Dampasè i Boèmin, da, Boèmin i Dampasè. I onda, putem starijih, od kojih je nažalost sada puno pokojnih, pronašli smo tu glazbu, što se sviralo s harmonikom. Kod jednog smo zlatara u Puli napravili replike naušnica za žene, sakupili smo lijepu grupu. Desetak je parova redovito vježbalo u kaštelu, bila je tu i vokalna skupina, a bio sam i dirigent. Bili smo u Kopru, Lipovljanima, organizator je bio Dario Scher, sa ženom. Na puno mjesta smo bili i bilo je dobro. Nakon što sam se 1984. razbolio, uzeli su drugoga i povukao sam se. Netko je ostao, a netko je otišao. Nastavili smo s vokalnom grupom. Nisam učitelj glazbe, snalazim se, dopada mi se. S godinama malo manje, no volim svirati, pjevati. Na toliko smo svadbi nastupili, naučili smo sve te pjesme iz Bala, iz Vodnjana, svaka je specifična, ima svoju kadencu. U Vodnjanu se pjeva "mama mia, go visto l'orso, che dormiva su le...", a u Balama "vardalo... e Teresiiiina ...", na dugačko. Nije uvijek isto, morao sam naučiti, prilagoditi se. Pronašli smo prilično dobru skupinu koja je pjevala, nije im bilo teško, imali smo prvog tenora, drugog i basove, nastavio sam time poduže vrijeme.
Koliko ste se godina time bavili?
MARINO FLORIS:
Deset i više godina, a nastavio sam i s vokalnom skupinom, zborom, limenom glazbom, četrdesetak godina, tu sam nekih 45 godina, a ti mladi, ne znam zašto, ne žele se time baviti. Htio sam tu vokalnu skupinu sačuvati, ali ne znam što je s tim mladima, ne zanima ih. I bend smo napravili, ali nije uspio, vokalna skupina također. No, nema više interesa, od starijih ovaj je bolestan, onaj ne može. I kao mlad volontirao sam sa svojim stricem Sergiom, znali ste ga, Sergio Delton. Zajedno smo puno recitirali, predstave radili, toliko volontirali. Mlade danas ništa ne zanima, možda malo ta elektronika, ali u biti ništa.
Biste li opet to ponovili, je li se isplatila ta strast, sav taj trud?
MARINO FLORIS:
Ponovio bih, ali sam donekle izgubio tu strast jer vidim da nema interesa. Ali napravio bih opet, volonterski, tada se to nije moglo platiti, bila je to ljubav, gubili su se dani, zovi ovog, onog, može na probe, ne može, bio sam kao zborovođa, spremi za ljude note, kopiraj, zovi, bio sam jako zauzet. Da vidim neki interes kod ljudi, perspektivu, radio bih još to, ali nema slike, nema tona. Žao mi je što je tako, ne znam ako je tako i drugdje, ne mogu shvatiti.
Gospodin Marino, hvala za svjedočanstvo.
MARINO FLORIS:
Ništa, rekao sam ono što sam mislio, to je to, pozdrav svima.